DOBRO DOSLI!!!
Osjecam kako truhnem,
u dahu svom,
duboko u sebi.
truhnes i ti pijatelju
i ti kao i ja smrdimo na truzel.
vrijeme je proslo,
vrijeme prolazi,
vise nismo novi.
naceta smo roba sto truhne.
iz srzi kvarimo se polahko.
Osjecam kako truhnemo,
u dahu tvom
i u dahu mom
prijatelju.
Nemirne zvijeri što skrivaš u sebi
pjevuše noću ep mirnoga svijeta
svezanih krila lete u tebi
nepravda smeta. smeta, smeta, smeta...
Pusti ih neka šire svoja krila
njabljeljim danom neka straše svijet.
Istina kliska ko najljepša svila
sumnjaj u ptičij' i čovjekov let.
Zasjalo je sunce nad Sarajevom
Gorstak, celist Smailovic Vedran
celo sred njega mirno svira
Zasjace sunce nad Bosnom
Zasjace sunce nad Svijetom
Znam da hoce, tako mora biti.
Samo jos u srcima da zasja
jer ono skriva duboke, najvece tmine.
Zasjace sunce nad nama
Mi ljudi to znamo.
Mi prijatelja nemamo Da razjasnim na pocetku Jedna kineska cetvrt, malo veci grad anadolije, menhatn. To smo mi. Da pobiju sve do zadnjeg, mi otisli bi bez krika. Pognute glave ko ovce. Globalno zagrijavanje usporili nebi Cijene na trznicama svijetckih marketa ostale bi iste. Na tren Sarajevo bilo bi prazno Banja Luka Gradacac Bihac Zenica... Otvorene knjige, na krevet polozena gitara, haljetci ljubavnika u dnu kreveta zarovljena, glas mujezina s dzamije, lopta u zraku, pive na stolu sto lape. Na tren vrijemi bi stalo. Ni prvi ni zadjni, nestali bismo, A o nestanku govorili bi kad im zatreba.
nije te bilo jucer
ne mogu bez tebe danas
bio sam vjetar
sad sam jezero mirno
medju dva brijega lego
dva brijega topla obeharala
ugostili tresnje
podno preko pitomih livada
miris blagi se siri
anticki grad preplavlja strast
dopustili da budem sretan
u nekom neznanom svijetu
nije te bilo jucer
ne mogu bez tebe danas
Gledaj budalo! - Narod ti se smije
nevolja tvoja zabava je njima
ti i dalje mislis da se nesto krije
u ranoj zori dok se druzis s njima
Placnom pjesmom madjijaju tjela
u ponor vuku isibane duse
sva dobra zaboravio si djela
dok za jakom cisti haram ti puse
Gledaj budalo! - Narod ti se smije
drzi se dana ne lutaj u noci
mrtve ti majke duh vis oka bdije
pravim putem trebalo bi poci
Nemir duse
i rosa oka
prosula se preko mirna lica
nesane noci ce da dodju
prozebla hladna jutra
Sve bude pa prodje
Opali listovi ruze listace opet
i svehle latice zamjenice pupoljak mio
sjedi oplaci - oplakati se mora
licem da bi blistala sreca
i iskra iskrila u oku
Kroz prozor plovi svjetlost jutra
Lice tvoje osvjetljuje dan
Stiglo je jos jedno juceresnje sutra
Pitam se jesi li java ili san
U obliznjem parku cakli se mraz
studen hara junacki gradom
ja spustam poljubac na tvoj obraz
srce u grudima cvijeta mi kradom
Dusa opijena blazenim trenom
oci ce snene da probudi dan
da li cu plakati za tvojom sjenom
Hocu li opet ostati sam
Zagledao sam se
u tvoje crne duboke oci
zaviro u tvoje najsmijelije misli
tamo?
nije bilo mene
Zagledao sam se
u tvoje siroke kukove
pustio da me bibaju kao more barku
tamo?
nije bilo mjesta za mene
Zagledao sam s
u tvoju nemirnu dusu
a ti si bez ijedne iskre u ocima
probijal pogledom kroz mene
nije me bilo na obzorju tvog pogleda
nisi osjecala mog toplog dodira
ni toplinu moje duse sto izgara
Mramorne sklupture ne govore.
odlazim u susret nepoznatoj noci
mozda se vratim izvajan
da provedemo vjecnost zajedno
Tu je ona negdje
skrivena u polju jasmina
Jasmina
Zagubljena u djulistanu punom ko krv crvenih ruza
Ruza
Julskim jutrom blist se u travi rosa
Sebnem ( Rosa )
Na grani se sunca i zri elma
Elma
Pod zemljom skrivena u obliku kristala elmasa
Elmasa
Tu je ona negdje
oko mene
i oko tebe
moja i tvoja
samo je trebamo naci
Nocas je djecija radost padala gradom
osvanula bijela i hladna
u parku
na trgu
pala je i na moju barku
Subotnje jutro bjelo i cisto
tanki djeci glasici cice
u parku
na trgu
i pred mojom barkom
grudve ko andjeli radosno lete
a zajapurena lica blistaju zdravljem
Blistaju zalutalim osmjesima
lica onih koji se inace ne smiju
Pjevaj
o zlu vidjenu
i o zlu nevidjenu
o odljubljenoj
i odsanjanoj ljubavi
Neka ti glas ne zamire
jer kad zamre glas
i ti ces sa njim
Zato pjevaj!
Pjevaj i ti majko
Pjevaj i ti oce
necitana na papiru svijena slova placu
neopjevane slike gube boju i smisao
a dogadjaji padaju u zaborav
Pjevaj kako je zora degradirala kosmos
jutros mu sve zvijezde s grudi poskidala
Pjevaj o kosmosu i o njegovim palim zvijezdama
vidjenom i nevidjenom atomu
o morskoj soli
Pjevaj o pjesmi o zeni
neka ne zamre ti glas
jer kad zamre glas
i ti ces sa njim
Nema je!
U zivot da udje
osvijetli tmuran dan
ulicom pod kisobranom parovi se stiscu
a ti hodas sam
Nema je!
na usne osmjeh da stavi
sam zapocinjes dan
ulicom svi dva po dva hode
a ti hodas sam
Nema je!
a svi imaju nekog
pa je hladan svaki dan
hodace ulicom ruku pod ruku
a ti ces hodati sam
mlade, gospodje kurve.
izjebenih medjunozja skakucu,
skakucu po prijedvorjima bogomolja.
s ukusom sperme u grlima
pjevaju pjesme o popuseni kurcima
mlade, gospodje kurve.
olovnim kandzama rastrgane,
njihove grudi, dok su ih silom
nosile i otkidale od sigurnosti.
zar ne ljubljene da ostanu
njihove modre usne. Zar negrljeni
da ostanu njihovi bjeli kukovi.
Drezden grad u Njemackoj,
grad kog ni na slikama nisam vidio.
Drezden kao rasjeèeno trešnjino stablo
jedro i crvenkasto zvuèi.
Zima je a Drezden sad mirno spava,
kunja u hladnoj zimskoj noci dok snijeg
nikom neda da ga bez taraga napusti.
Zima u Njemaèkom gradu Drezden.
Uz žuto lišce pao je prvi snijeg.
I kad se bude dizo cvijece ce se dici s njim.
Drezden možda grad mojih snova, tako divno zvuci.
Ali je ga nikad nisam vidio.
Da je nema ja se kuci
nikada nebih vraco
zelene i studene
sto je dvije istine napravila.
One ci su mostovi sklapali ljubav
One kojom martom cokolada tece
Cije su mi vode toplije od karibskih
Da je nema ja za andrica
mozda nikad nebih cuo
U noj su se i nanosili i spirali grijesi
Ona je smaragdni simbol.
ljubavi i ljepote. Ja se
samo njoj vracam. Mojoj Drini.
Nasaptali su je na mene
bojim se,
sebi slicnih zvijeri
Nasaptali su je u meni
vjekovima svaki
na nacin sebi svojstven
Nasaptali su je u tebi
sve na gomilu
kroz krv ti strah gmize
Nasaptati sad treba
pa da se zvijeri puste
svijetom strah da vlada
Nasaptali su je tebi, meni, svemu
strah se u kutu lica krije
a zvijeri bas u svemu
posveceno J.D.
Tamo se osjecam ko na zemlji
tu sam gradjanin svijata a
negdje drugo obican turista
s fotosom i fokusom u rukama.
Moja mutna Miljacka nikada
nije, niti ce biti Rio Grande.
Ona je suza nase Amazonske ljubavi
tu gdje samo svi gradjani svijta.
Wilsonovo setaliste, vijugav put
kojim marsiraju nase ljubavi
besmrtne. Tri djevojke sto
prodjose oduzele su tornadima dah.
Ja sam se pred umjetnickom akademijom
zaljubio u zastave evropskog Jerusalema.
Barselona od ljubomore u Maroko pobjegla
kazali su mi u mom omiljenom baru.
Miljacka je mutnija od Nila
i njedrima svojim vecu pustinju napaja.
Necu se nikad odreci Jerusalema
ni tri djevojke s Wilsonova.
